-„Lična karta dostojanstva“ naziv je projekta čiji završetak je krunisan juče, na Međunarodni dan ljudskih prava, izložbom slika i murala koje su uradili zatvorenici koji se nalaze u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu. Tako su u improvizovanoj galeriji – učionici svoje radove, koji su nastajali tokom trajanja likovnih radionica prethodnih pola godine, predstavili Dejan Obradović, Goran Vešović, Dragan Kovačina, Mihajlo Grgurović, Dragutin Jelić, Mitar Knežević, Samir Beriša i Stefan Milojković. A na slikama različiti motivi, neki realni, neki izmaštani, ali očigledno svi nabijeni emocijom, i svi, što je veoma interesantno, uglavnom živih, čistih i jakih boja.

Kako je rekao Milan Tomić, direktor UIKS-a, ovom izložbom, koju je realizovao NVO „Identitet“ pod pokroviteljstvom Ministarstva pravde, željeli su da doprinesu cilju projekta – unapređenju poštovanja ljudskog dostojanstva i prevenciji i smanjenju recidiva u kriminalitetu. A to je, dodaje, i jedan od zadataka zatvorskih sistema.

Zahvaljujući svima koji su radili sa zatvorenicima, kao i onima koji su omogućili taj rad, koordinatorka projekta i rukovodilac radionica, psiholog i psihoterapeut Tijana Vuković, istakla je, ispred NVO „Identitet“, zadovoljstvo postignutim. Navodeći da su srcem pokrenuli ovaj projekat kako bi doprli do ljudi koji maštaju o slobodi, ciljano su se odlučili i da uključe u radionice i Oliveru Ćirković, nekada članicu grupe „Pink Panter“, koja i sama ima zatvorsko iskustvo, a koja je danas prepoznatljiva po svojim autobiografskim knjigama. Kako je navela Vukovićeva, to je bio odličan izbor, jer, sudeći po rezultatima, ona je uspjela da probudi njihove duboko skrivene i uspavane talente. „Ohrabrila je ljude na umjetničke poteze i uvjerenja da njihov svijet upravo zavisi od njih. Prvi put u Evropi, bivši kriminalac, odnosno nekadašnja zatvorenica, našla se u ulozi edukatora“, navela je Vukovićeva.

– Sa ponosom mogu da kažem da smo svi zajedno uspjeli da dokažemo da postoji druga strana osuđenika, da suština osuđenika nije njegovo krivično djelo zbog koga izdržava kaznu, već beskrajno područje mogućnosti. U okviru projekta smo, sprovodeći etičke modalitete, otkrili bogatstvo sadržaja pojedinaca i po ko zna koji put svjedočili činjenici da se greške plaćaju, a da je ljudski duh u beskraju – navodi Vukovićeva.

Ona je dodala da se može reći da su radionice neka vrsta revolucije samosvijesti, a da je tokom rada u psihoterapijskoj (radno-okupacionoj) sekciji spoznala neograničene mogućnosti jednog broja zatvorenika.

– Radom na sebi oni dokazuju kvalitete povjerenja i znaće da cijene slobodu, porodicu, prijatelje, ljude koji ih iskreno vole. Da zaključim: sigurna sam da je ova izložba ne samo kruna jednog projekta, već putokaz i način da se mijenja stvarnost – rekla je Vukovićeva.

Prisutnima se obratila i Olivera Ćirković, navodeći da kada je sada nazovu piscem i slikarkom to doživljava kao nagradu za dobru praksu nakon izdržavanja zatvorske kazne. Jer, podsjeća ona, zatvorenik kada izađe iz zatvora uvijek je žigosan i nije mu lako da nakon toga nešto pozitivno uradi. Za to je, ističe Ćirkovićeva, potrebna snaga duha. Ovaj projekat smatra malom revolucijom, jer nije uobičajeno da bivši zatvorenik bude edukator.

– U praksi je ovo teško izvodljivo i nije uobičajeno. Ali, to je učinio neko ko je bio smio. I samo smjele odluke donose progres i prave pomake. A, dovesti bivšeg zatvorenika za edukatora je smjela odluka i opravdana odluka, koju dokazuje naše šestomjesečno druženje – kaže Ćirkovićeva, koja se podsjetila i kako je izgledao njen prvi susret sa zatvorenicima u Spužu. Jer, suočila se i sa predrasudama, a ušla je u projekat emotivno, i to su zatvornici, dodaje ona, znali da prepoznaju.

– Iza svakog paragrafa stoji jedno krivično djelo i zatvorski broj, ali iza svakog tog krivičnog djela i papira stoji i jedan čovjek. No, meni je drago što sam upoznala njihove ličnosti, i što sam među njima našla prave ljude, što su dotakli moje srce i što znam da će mi ostati prijatelji i nakon završetka ovog projekta – rekla je Ćirkovićeva.

Ž.J.

---

Slikanje relaskira
Učesnici radionica bili su Mihailo Grgurević i Dragutin Jelić, koji su se iskazali slikanjem na platnu, ali i slikanjem murala.
Grgurević kaže da iako se do sada nije bavio slikarstvom, volju za rad, da pokuša, dale su mu Vukovićeva i Ćirkovićeva. Ujedno, otkrio je da ga slikanje relaskira, jer dani u zatvoru su jednolični, preslikani. Otkrio je i da mu slikanje donosi novi vid odgovornosti, dopušta da izađu iz okvira svakodnevice, teme izvan zidova zatvora. Na slikama više se bazira na mašti, nego na konkretnim temama.
– Moje dosadašnje neznanje o slikarstvu „napao“ sam bojama i upornošću. Nisam znao ništa o tome, a danas, nakon svega, veoma sam zadovoljan – kaže Grgurević.


Monotoniju liječe četkicama i bojom
Za učešće u likovnim radionicama Jelića je potakla mogućnost da se oproba da li ima talenat, jer što god da novo nauči čovjek je na dobitku.
– Slikati na platnu je ipak jednostavnije, dok su murali teži, četka se drugačije ponaša na zidu nego na platnu. Na platnu možete ponešto i popraviti – kaže Jelić. Dodaje da je na slikama prikazao različite motive, jer ga i u životu zanimaju različite stvari. Dodaje da će i dalje nastaviti da se bavi slikanjem. Jer, ne samo da slikanjem razbija monotoniju, već i kvalitetnije provodi vrijeme.